Duša – Purusha se nalazi u srcu, odakle širi svoj utjecaj po cijelom tijelu, a njezino postojanje prepoznaje se svjesnošću – i zato moramo biti posebno oprezni kako povezujemo i vežemo dušu kroz život i kako je opterećujemo. Duša  – Purusha su fundamentalno povezani koncepti, pri čemu je Purusha drevni sanskrtski izraz koji se koristi u hinduističkoj filozofiji (posebno Samkhyi i Jogi) za opisivanje čiste, vječne svijesti ili Istinskog Sebstva. Iako se često prevodi kao “Duša”, Purusha predstavlja univerzalnu, nepromjenjivu svijest.

Prema učenjima Sānkhye, postoje dvije vječne istine: Duša ili Purusha, ona koja je svjesna, vječna i sveprisutni promatrač Svemira kroz prirodu tijela ili Prakriti, uzrok stvaranja. Čovjek bi trebao težiti “kroz svoju dušu” samoostvarenju, što je istinsko duhovno znanje / učenje  – Jnana, i živjeti budan u svojoj introspekciji, njegujući samoostvarenje, potpuno netaknut srećom i nesrećom. Sreća nije nešto što se može postići; ljubav nije nešto što možete proizvesti; ljubav je nešto što vaša Duša njeguje, gradi, daje, prima…

Često ljudi koriste samo 25% svojih mentalnih kapaciteta kada slušaju druge ili imaju prenatrpane misli ispunjene drugim ljudima. 75% uma luta slušajući ljude. Hodanje donosi ogroman mir i jasnoću ako ste tjeskobni, pod stresom, ljuti ili uplašeni, tajna uspjeha mnogih ljudi je da ne lutaju!

Um-Misli su čovjekov prijatelj ili neprijatelj. Kada je um ovladan, onda je to najbolji prijatelj, ali ako je nekontroliran i izvan kontrole, onda je čovjekov najopasniji neprijatelj. Dakle, zbog nekontroliranih osjetila i uma, čovjek nanosi bol sebi i drugima u raznim svakodnevnim okolnostima, uzrokujući probleme i bolne situacije.

Koliko “ljubavi u nama” imamo dolazi iz psihološkog uvida, da puno pomažemo, počevši od svojih najbližih, bez analiziranja. Uvid nije isto što i analiza. Važno je iskustvo! Sama analiza našega života, ne drugih oko sebe, nego isključivo svojega života nam pomaže  – daje nam informacije (stjecanje iskustva, tj. uvida) da nešto promijenimo.

Nemamo mi vjetar, zvijezde i kišu. Ne posjedujemo te stvari; predajmo im se. I predat ćemo im se kada postanemo svjesni iluzija, svojih ovisnosti, svojih želja i svojih strahova. Upalimo svjetlo u svojoj duhovnoj svijesti i tama će nestati. Niti jedna riječ ne bi se trebala uopće prevoditi, a definitivno ne kao duša. Zašto ljudi inzistiraju na pretvaranju svega u biblijske termine, čak i kada znamo da to mijenja značenja?

Purusha znači onaj koji je prisutan u stvaranju. Ne samo u tijelu (shvetashvetara). Općenito, iako ne uvijek, sveprisutni Purusha naziva se Atman. Purusha, Ayurveda opisuje – naziva ga u tijelu Jive. Naše tijelo je jedna vrsta pure, naziva se navadvaara pura (pura devet vrata). Atman je također prisutan u tijelu, kao Jiva, u prostoru srca, Hridayaakaasha. U vedskoj i upanišadskoj filozofiji, Purusha je mnogo više od pojedinačne duše ili biološkog tijela. Prevodi se kao “Kozmičko biće”, “Vrhovna svijest” ili unutarnji duh koji prožima i oživljava cijeli svemir (znanje iz duhovne vedske astrologije Jyotish).

Upanišada navodi da Purusha – Duša (kao individualna duša ili Atman) prebiva unutar “grada devet vrata” (ljudskog tijela), smještenog ne većeg od palca unutar srca. Sada-Prisutna Purusha u čovjeku je tu da stvori – eksplicitno uzdigne Dušu u njezin kozmički, sveprisutni oblik. Vede opisuju Purusha kao nekoga tko ima tisuće glava, očiju i stopala i prožima cijelu zemlju i dalje. Sve što je bilo i sve što će biti je Purusha. To znači da materijalni svijet postoji zbog jedinstva Prakriti (priroda fizične konstrukcije čovjeka, karakter – Guna i primarna pri začeću, ovaj genetski i energetski nacrt ostaje nepromijenjen tijekom cijelog života) i Purushe (svijesti) – konačnog načina prevladavanja smrti.

Kada postoji potreba za stvaranjem materijalnog svemira, Bog se ekspandira kao tri-purusha-avatara ili tri Božje Purushe inkarnacije, zadužene su za stvaranje i  odvijanje djelatnosti u materijalnom svijetu koji čini tek jednu četvrtinu ukupne kreacije Boga. Tri-purusha-avatara su sljedeći:

1. Maha-Vishnu, stvara materijalni svijet. Za zapadnoga čovjeka je to samo jedan Bog.
2. Garbhodakashayi-Vishnu, stvara raznolikosti u svakom pojedinom svemiru, planetu. Za zapadnoga čovjeka je to karma sjeme.
3. Kshirodakashayi-Vishnu, nalazi se u srcima svih bića i djeluje kao Nad-Duša ili Nad svijest (Paramatma). Za zapadnoga čovjeka je to energija iz planeta kada je rođena-horoskop.

Bog se ekspandira u prvoj ekspanziji kao Maha-Vishnu. Maha-Vishnu leži na Uzročnom oceanu i izdiše sve svemire kroz Svoje nosnice. Tako od Maha-Vishnua i Uzročnog oceana potječu svi  svemiri koji plutaju po Uzročnom oceanu.

U Shrimad-Bhagavatamu postoji priča o Vamanadevu, inkarnaciji Vrhovne Božanske Osobe, koji je s tri koraka prekoračio čitav svemir i Svojim stopalom probio omotač svemira. Voda iz Uzročnog oceana potekla je kroz rupu koju je napravilo Njegovo stopalo i ta bujica vode postala je rijeka Ganga. Eto razloga zašto se Ganga prihvaća kao najsvetija rijeka i zbog čega je obožavaju svi hindusi od Himalaya do Bengalskog zaljeva.

Bezbrojni svemiri počivaju poput sjemenja unutar pora Maha-Vishnua i kada Maha-Vishnu izdahne svi se očituju. U materijalnom svijetu nemamo iskustvo o nečemu takvom, ali iskrivljeni odraz toga nalazimo u pojavi znojenja. Međutim, ne možemo zamisliti trajanje jednog daha Maha-Vishnua jer za vrijeme jednog daha svi svemiri postaju stvoreni i uništeni. Brahma živi samo za vrijeme trajanja jednog daha, a prema našim vremenskim mjerama 4.320.000.000 godina predstavlja samo dvanaest sati Brahminog života. Brahma živi stotinu takvih godina, a ipak čitav Brahmin život sadržan je u jednom dahu Maha-Vishnua. Tako ne možemo zamisliti moć disanja Boga. A Maha-Vishnu je samo djelomična ekspanzija Krishne.

Znanost o duši ima korijene u starogrčkoj filozofiji i izvorno se nazivala psihologija (od grčkih riječi psyche – duša i logos – znanost). Ovaj koncept prvi je sustavno obradio Aristotel u svom klasičnom djelu O duši (De Anima), definirajući je kao primarnu silu i bit svakog živog bića. Filozofski i religijski pristup konceptu Duše temelji se na Platonovim učenjima o duši, promatra dušu kao nematerijalnu, besmrtnu komponentu čovjeka.

Moderna psihologija, zbog napretka materijalizma i humanističkih znanosti, odmaknula se od teološkog koncepta i usredotočila se na proučavanje psihe, ljudskog ponašanja i nesvjesnog. Duša se kao pojam često koristi figurativno za opisivanje ljudske svijesti, karaktera i ljudskih emocionalnih reakcija. U modernom kontekstu, pojam Duša se također koristi metaforički, kao u poznatoj zbirci eseja evolucijskog biologa Richarda Dawkinsa.

Zaustavite se,
Da Vas sustigne Duša,
koja će održati međusobnu ljubav
(međusobne odnose) i ličnu Karmu.

Kada čovjek sledi Dharmu božansko pravo
i Purushi (dobru energiju svijesti),
tada srce osjeća da služi životu.

Shvatite da je obilje svemira dostupno svima, Prof. dr. Smajo Safić Gupta