dr_gupta-color-logo-h120 dr_gupta-color-logo-h120 starting-the-day-featured dr_gupta-color-logo-h120

Ajurveda je holistički indijski sustav medicine prepoznat od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Cilj ajurvedske znanosti je održavanje zdravlja u zdravoj osobi i liječenje bolesti u nezdravoj osobi. Ajurvedska medicina daje pojedincu priliku za uravnoteženim, sretnim životom (Svastha), te puni dušu kroz ajurvedske procese sreće i jasnoće (Sattva) i eliminira negativnost koja je prisutna u ljudskom tijelu. Primerice, da bi tijelo ostvarilo harmoniju (unutrašnja i vanjska sreća – Sukha), ajurvedska utrljavajuća masaža cijelega tijela toplim uljem (Abhyangham) je jako korisna. Duša nije misao, osjećaj, percepcija, ni performansa, nego ono u nama koje razmišlja, osjeća, ima čula i koje je umotano u našu Karmu. Ajurveda, znanstveno spoznaje i potvrđuje da čitavo tijelo sudjeluje u mentalnim procesima. Pravilnim korištenjem snage svjesnosti možemo izmijeniti / liječiti tijelo, bez obzira u kojem se stanju nalazilo (misli, osjećaje, prehranu, način život,..).

1

Vede smatraju ajurvedsku medicinu Božjim darom čovječanstvu od avatara Dhanvantarija, koji je do nas došao preko svetih drevnih indijskih mudraca Rishija kroz duboku meditaciju. Veda Vyasa, jedan od najvećih mudraca Indije, smatra se prvim zapisničarem Veda. Vede obuhvaćaju teme o zdravlju i korištenju raznih biljaka u svrhu liječenja. Četiri glavne Vede su Rig, Sama, Yajur i Atharva Veda (Ayurveda znači znanost o životu te je dio Atharva Vede). U početku su samo pripadnici kaste Brahmani učili principe ajurvedskog liječenja te su bili smatrani liječnicima. No, kroz vrijeme se to promijenilo i pripadnici drugih kasta su također naučili umjetnost prirodnoga liječenja te je poseban izraz Vaidya uveden za one koji Vede opisuju, educiraju i liječe. Oko 1500. Pr.n.e. primjena ajurvedske medicine se proširila na liječenje različitih bolesti te je podijeljena u osam različitih grana medicine. Također je nastala Atreya kao škola za liječnike i Dhanvantri kao škola za kirurge. Kinezi, Tibetanci, Grci, Rimljani, Egipćani i Perzijanci su dolazili u Indiju da bi naučili ajurvedske principe liječenja i njege. Ajurvedski tekstovi su prevođeni na arapski te korišteni od strane liječnika, kao što su Avicenna i Razi Sempion, pri uspostavljanju Islamske medicine (Unani). Osim toga, ajurvedska medicina je postala popularna u Europi te je postavila temelje europske tradicionalne medicine. Paracelsus, otac moderne zapadne medicine (1600 AD) je također koristio neke principe iz ajurvedske medicine.

2

Od sredine 70ih popularnost ajurvedske medicine se stalno povećavala, kako u Indiji, tako i u razvijenim državama Evrope: Italija, Njemačka, Grčka, Britanija, Francuska, Danska, Švicarska, SAD, Perzija, Šri Lanka, Bangladeš, Tibet, Nepal, Indonezija, Južna Afrika, Rusija (Sibir), Egipat, Libija, Maroko,..  U tim zemljama ajurvedska znanost se uključuje u alternativne i komplementarne terapije i često se koristi zajedno sa konvencionalnom recepturom lijekova za liječenje, ili pomoć kod kroničnih bolesti poput problema sa zglobovima i kožom (što preporučuje i WHO). Ajurvedska medicina je bazirana na temeljnom principu da je sprječavanje i liječenje bolesti, održavanje ravnoteže u tijelu, umu i svjesnosti kroz pravilno pijenje, jedenje i življenje, te korištenje biljnih preparata, od esencijalne važnosti. Čak i danas, ajurvedska znanost je zadržala svoj holistički pristup zdravlju i liječenju bolesti.

Osam grana moderne ajurvedske medicine uključuju: Principe preventivne brige za zdravlje cijele obitelji (kulam svastyam kutumbakam), Liječenje ovisnosti (sangakara chikitsa), Pročišćavanje i obnavljajući tretmani (panchakarma chikitsa), Pristup prehrani i gubljenju težine (sthaulya chikitsa); Mišićno skeletni tretmani (vatavyadhi chikitsa), Promocija samoozdravljenja i otpornosti na bolesti (svabhaa voparamavaada), Muška i ženska plodnost (vajikarana), Ljepota i kozmetički tretmani za muškarce i žene (saundarya sadhana).

Ajurvedska medicina govori svojim vlastitim jezikom i tvrdi da je osoba potpuno zdrava kad su sve tri tjelesne izlučevine – doše (Vata-Pitta-Kapha) i svih pet elemenata (Vatra-Zemlja-Eter-Zrak-Voda) u ravnoteži; kad su funkcije sedam Dhatu (rasa, rakta, mamsa, medas, asthi, majja, shukra) tjelesnih tkiva u tijelu pravilno razvijena i funkcioniraju na uravnotežen način; kad su metabolički procesi u tijelu, npr. probavna vatra (Agni) uravnoteženi; kad je izlučivanje tjelesnih viškova (Mala – stolica, urin, znoj) uravnoteženo; kad je duh u stanju unutrašnjeg mira tj. kad su čula uravnotežena. Ako govorimo o ajurvedskim tretmanima (načinima), postoje dva pristupa: kućno i kliničko. Kućno liječenje najčešće se sastoji od primjene specifične ishrane (stanje tjelesnih tekućina / doša –  patologija), korekcije životnog stila, prirodnih lijekova, određenih vježbi. Kliničko liječenje je program Pancha karma (najviše rastući terapeutski program na svijetu). Dostignuća ajurvedske farmacije u mnogočemu su potvrdile suvremena biologija i medicina. Lijekovi, kao i proizvodi za terapije, zasnivaju se na medicinskom sustavu koji je star više tisuća godina što svemu daje dodatnu vrijednost kvalitete, originalnost i sigurnost. Tretmani se mogu prakticirati samostalno, po mogućnosti preventivno ili kao dodatak alopatskom tretmanu. Ajurveda (Vaidya) ne obeshrabruje liječenje klijenta na konvencionalan način propisan od strane liječnika ili specijalista.

Ajurvedska medicina opisuje konstituente tijela u vidu 7 razina kože, 300 kostiju (uključujući hrskavice i zube), 210 zglobova, 900 ligamenata, 500 mišića, 16 glavnih tetiva, 700 vena, arterija i živaca i 107 marmi. Marme su važan dio anatomije i odražavaju ključne fiziološke i psihološke procese (108. marma su misli) koji se odvijaju unutar njih. Prvi indijski ljekar i kirurg Sushruta (rani 6. vijek) je naglašavao važnost marmi u kirurgiji. Kod svake kirurške operacije važno je poznavati smještaj marmi da ih ne oštetimo. Kod svojega rada/educiranja i sada moderna kirurgija jednako gleda na 6 glavnih marma područja u tijelu. Područja glave, vrata, srca, mokraćnoga mjehura, endokrinoga i reproduktivnoga sustava. To se ponekad svodi samo na 3 glavna područja: donji dio trbuha (mjehur), srce i glava. Ajurvedska medicina definira odsustvo bolesti u različitim aspektima života – u području psihologije je definirana mentalnim zdravljem; na području fizičkoga i duhovnoga stanja se mjeri patološkim stanjem kroz područja sociologije, reprezentiranosti u međuljudskim odnosima.

U ajurvedskoj medicini kirurgija je dobro razvijeno, znanstveno testirano i dokazano rješenje za razne tegobe. Klasične ajurvedske kirurške (neinvazivne) procedure, poput kshara karma, kshara sutra, agni karma, raktamokshana, provode se prema strogim protokolima, u ajurvedskim bolnicama, koje su u Indiji specijalno opremljene operacijskim dvoranama na najvišoj higijenskoj razini i učinkovitosti. Većina bolnica nudi i usluge ženskog kirurga u slučaju da žene pacijentice izraze takvu želju/sklonost.

Kshara karma ajurvedski kirurški proces se usmjerava na mnoge bolesti neizlječive modernom medicinom, kod lijekova koji nisu dovoljno efikasni za kožne bolesti, neka alergijska stanja, bhagandra (fistula-in-ano), nadi vrina (sinuse), arbuda (rak), arsha (piles – hemoroidi), dusta vrina (kronične ili neizlječive čireve), charma kil (bubuljice), tilkalaka (melanome), vanjske apscese, bolesti usta, tumore usne šupljine.

Kshar sutra ajurvedski kirurški tretman regulira anorektalne poremećaje, kao što su hemoroidi, analne fisure i pilonidalni sinus.

Agni karma, poznat i kao Dahan karma, je proces korišten u ajurvedi za razne benigne bolesti uz bolove i krvarenja. Tijekom procesa, zagrijane šipke zlata, srebra, željeza, bakra tj. pancha dhatu (pet metala) se primjenjuju direktno na kožu kod zahvaćenog mjesta. Temperatura varira ovisno o procesu, te je najniža za zlato a najviša za srebro. Agni karma nije preporučena kod tumora (arbuda).

Raktamokshana je tretman koji se koristi već dugo u tradicionalnom indijskom medicinskom sustavu i sastavni je tretman u programu Pancha karma. Proces raktamoshana je puštanje krvi tj. na mjestu reza se postavljaju pijavice (jalokavacharan) za odstranjivanje loših tekućina krvi/limfe (canula sira-vedh). Raktamokshana se primjenjuje na različite načine, ovisno o stanju tijela i individualno kod pacijenata povezanih s karcinomom, cistama, tumorima; kod herpesa, apscesa, čireva i gušavosti i učinkovito djeluje na mnoge kožne bolesti, poput urtikarije, osipa, dermatitisa, svraba i leukodermije. Sam proces osvježava krv i uravnotežuje sve tri doše. Djelotvorna je protiv gnojnih upala, akni, gihta, hemokromatoze, te povećanja jetre i slezene. Za takav terapeutski proces Unani, perzijska medicina, odstranjuje krv uz pomoć staklene čaše Alabu.